Situations
Prosto nisam zainteresovana za stanje u svojoj drzavi koja je totalno neuredjena, u svakom mogucem politicko-pravnom, moralno-obicajnom i bilo kojem pogledu! Da pocnem od Dana Nezavisnosti pa do danas, dovoljno je za narednih godinu dana, pocevsi od Karadjicevih izjava da je Sarajevo srpsko jer je i sama rijec Saraj srpskog porijekla, preko zakljucavanja skupstine na Dan Nezavisnosti do hapsenja Ganica i evo sad citam na sarajevo.x HDZ trazi skolu koja bi, toboze, radila po hrvatskom sistemu i omogucila sticanje obrazovanja pripadnicima te nacionalnosti. Da, ravnopravnost -.- Dovraga i s tim vise. Najradije bih da se sve podijeli, najradije bih da se zarati, bilo sta, jer ova situacija je prosto nemoguca i djeluje krajnje negativno na svakog pojedinca. Apsolutno mi je vise svejedno, samo mi daj normalan zivot po demokratiji. Jesi li ti srb, hrvat, musliman, zivotinja, vanzemaljac, apsolutno me ne zanima, daj mi normalan standard, normalan zivot, ja cu imati svoje obicajne i moralne norme, postovati te pravne ( aludiram na demokratske) norme, i dobro svima!
No uredu je! "Slucajnosti" za ovih par dana mi je dosta.
Vracam se ja svom ustaljenom tempu, ustajem rano, ucim, fakultet i predavanja, eventualno neka kafa, kuca, uci, citaj, radi, rintaj, crkni! I sto je najgore, nakon svakog radnog dana osjecam se zadovoljno a ne iscrpljeno. Takav tip osobe, imam ocito neku vrstu poremecaja, da se osjecam kao "invalid" kada ne radim nista. Jos sad kako sam prekinula, po ko zna koju po redu, vezu, imam vise vremena da se nadogradjujem sto ce se 100% negativno odraziti na moj emotivni zivot s obzirom da cu tesko pronaci nekoga ko ce biti na tom istom nivou na kojem sam ja, a ne trazim nesto toliko specificno, no za danasnje uvijete traziti inteligentnog i narativno sposobnog momka je ni vise ni manje, luxuz. No postoji i takav, zapravo dva, s jednim nema sanse, jer smo preslikani. S drugim, previse je cudan ali me prokleto privlaci zbog sivh tih primjesa misticnosti u njegovim facijalnim ekspresijama lica. No lijepo je osjetiti vise puta dnevno njegov pogled na sebi, a sada da li ce nesto biti ili ne...prepustam vremenu, ne da mi sada baktati s tim.
Odlucih da zapisem, tek onako par misli, i nekoliko savjeta, ne vama vec sebi, kad se nadjem u nekoj dilemi, u nekom coroskokaku u kojem necu moci razmisljati ovako hladno i objektivno kao sto sada razmisljam. No, prije nego sto zapoceh, odlucih zapaliti cigaretu, ovu posljednju iz kutije, izvukoh je i stavih medju svoje prste boss slims. Voljela sam oduvijek, i kad sam se odvikavala od cigareta, i kad jedan period nisam pusila, navecer, i mnogo puta sam svoje teske misli sredila uz cigaretu, milion izlaza nasla i rjesenja i ideja.
Sad ih imam mnogo, i trebati ce vise postova da ispisem sve to. No zapocela bi s ovim!
GLEDAJ NA TO OVAKO. ZORAN CIRIC
Gledaj na to ovako: Ja sam najbolja stvar koja ti se nikada nije dogodila, a ti si najbolja stvar koju sam ikada imao. Znam da izgleda lose, a tako i zvuci. Ali, ne mari. Ovo je poslednji put da smo pozeleli najbolje za sebe. Sada barem znamo da je pogresno pokusati samoubistvo u samoodbrani.
Gledaj na to ovako: Nikada neces saznati šta si propustila, i to je najbolje u celoj prici. Jer, istina je precenjena. Svako jednom, u trenutku nesmotrenosti, pomisli da ce sve ovo vecito trajati; da ce njegova ljubav ostati ista: jednostavna i cista. Zato budi pazljiva kada sledeci put nešto pozelis.
Gledaj na to ovako: Nema secanja osim onih koja smo sami izmislili, naknadno. Tek kada smo bili sigurni da se zavrsilo ono za sta nikada necemo priznati da je gotovo. I nema sile koja ce uciniti da tvoje suze budu krupne kao rano sazrele tresnje, nema slike u kojoj nesto takvo kaplje po mojim polozenim dlanovima. Bila si dete, pa si se tako i ponasala. Rukovanje maramicama prepusti meni, rekao sam ti, i svakako da pamtim kako si me pogledala – ocima zakolutanim iznutra, a ipak izvan sebe od nekontrolisanog sjaja.
Gledaj na to ovako: Mozes pobeci sa mnom, ali ne možeš pobeci od onoga što drugi zovu "sudbina".
Gledaj na to ovako: Izasao sam iz sna i usao u ubalavljeni jastuk, zario ruku negde ispod i izvukao bocicu za podizanje ravnoteze. Odbrojao sam uobicajeni broj pilula i nije mi trebalo mnogo da zgnjecim mozgove dostavljaca i onih koji prijavljuju pacove za deratizaciju. A onda sam ugledao kišu. Padala je kao da hoće da nas opere od amfetaminskih spustova. Mozda sam se osecao bolje, ali ne zelim da znam kako sam izgledao dok sam te trazio na zajednickoj polovini kreveta. Ne, ne zelim da znam šta sam ucinio jer vise nisam mlad.
Gledaj na to ovako: Imas ocev nos, imaš majcinu kosu; jagodice, vrat, obrve, usne, brada – takodje su od sorte nalik njihovoj. Ali, imas moju dusu. Tuzna je kao vojnicka truba koja nema za koga da odsvira poslednje ura. Mozda bi pomoglo da dobro provetris spavacu sobu na spratu, kada ispratis goste sa svecom i sampanjcem u rukama.
Pala si na mom testu jer sam odmah shvatio da si najbolja. 
Nije pomoglo, vecera nije pomogla vec je odmogla. Okej, shvatam ja i zahvalna sam da se on potrudio oko svega, na kraju krajeva i namjera je bitna...ali najgore je sto sam ja "osjetila" da njegova namjera nije bila da vecera bude posebna zbog "vecere" tj. ukusnog jela, vina i dekoriranog pudinga...vec da bi me dobro safatao, eventualno ako mu krene za rukom povalio.
To me tako razocaralo, da mi se sve sto sam pojela prevrtalo u zelucu. Od 21:20 do 22:30, navaljivao je ko stoka, i bezobzira sto sam mu stalno govorila da me boli glava, da nisam raspolozena, da sam umorna i pospana on je samo odgovarao kao "ma uredu..." i opet bi me pokusao zaskociti. Jednostavno "ne mozes ga odbiti", ali ja mogu pa makar se naljutio, ti sto vise navaljujes na mene ja cu jos vise da te odbijam. Nemoj biti tako naporan, sama cu pristati na sve ako vidim da ti nije to glavno... I tako na kraju sam se iznervirala i otisla, a on je navalio da ostanem, da ce mi pozvati taxi...na kraju je shvatio da nema fajde i odlucno me ispratio do kuce.
Definitivno sam odlucila da ga ostavim, sada samo trebam se postepeno udaljiti od njega i naci dovoljno dobre argumente da ga ostavim :D
Sinoc sam izasla sa drustvom, bilo nas je oko 10*15, malo Korner, malo Sloga malo kod jaranice u kucu, u kojoj nas je bilo tacno 25-tero i jos se cudim kako smo svi spavali i opstali do 05:30 ujutro kad smo legli. S njim se cijeli dan skor nisam cula, jucer, valjda dig'o nos zbog vecere, ali na kraju je shvatio da je meni apss svejedno pa se udostojio nazvati, ali ga nista nisam cula jer smo bili u Slozi tada. Poslaal sam mu poruku, da bih jutros kad sam dosla kuci i upalila mob docekala poruka " Moramo ti i ja malo popricati, javi ako si za kaficu danas preko dana " I naravno, nazvala sam ga i kao razlog je da bih " mogla ponekad i s njim ostati do 01" Kontam, ma nemoj...a kod koga bi onda spavala, jer mi je takav izlaz, kad nocim kod jaranice, obicno ostanemo jako dugo vani, a kad idem svojoj kuci, onda oko 23:30.
Rekoh " ma pricamo na kafi onda.."
I razmisljala sam, nemam razloga da s njim ostanem kad se ovako ponasa, prosto me nervira njegovo navaljivanje. Okej, razumijem ja, tebi su 24.godine, ja sam mladja, neiskusnija, meni sex nije ni na skali za dobru vezu jer ga nisam ni probala, a tebi to ocito fali, jer za ova 2.mjesec veze nisi dobio to, niti bi, da ostanemo zajedno, jos podugo.
Ali necu da se zamaram. Znam da zasluzujem bolje :) I Hvala sto si mi pokazao to! 
Uvijek se vracam bloggeru i pisanju kad mi u zivotu zapne.
Valjda svi imamo tu potrebu da se izjadamo i da sva svoja osjecanja iznesemo javno a da je 100% zasticena nasa anonimnost?
I jos provodim dane s njim, i osjecanja osciliraju. Nema mi nista gore od toga. Kada jedan dan mislim da sam zaljubljena a drugi dan nemam cak ni potrebu da ga se sjetim :S I onda u vrtlogu svega toga, ispreplicu dva pitanja : da li ostati, da li raskinuti? I bas kao po pehu, kad vagam, vaga stane na pola-pola, nikako da jedno prevagne i tako ja pustam vremenu da odluci za mene.
Koliko je to ispravno, ne znam...ali nagla odluka isto tako ne moze biti ispravna :S
Ili da?
Da bi pehluk bio jos veci, mene obasipa paznjom jos jedan momak koji me u neku ruku cak i privlaci, mada me sada vise zbunjuje. Zapravo sama sebe zbunjujem kada osjetim da mi je drago kad me nazove, kad se vidimo i da mi je lijepo s njim, a nisam sigurna da li zelim biti s njim :S
I posto ja ni sama ne znam sta cu, usmjerila sam svu energiju na ucenje, i to prijevremeno :D Fax je poceo, e da...on mi je jedini sada siguran pa cu na njega najvise da se orijentisem!
Veceras cu izaci, na veceru sa momkom, da vidim kako cu se veceras osjecati...dopustiti cu mu da me uvjeri da je ovo pravo i da nece biti vise oscilacija, samo se nadam da ce uspjeti :D a trudi se, vecera je dokaz. Iako ne volim te stvarcice jer mislim da me samo zeli povaliti, ovaj odlicno zna da to od mene nece dobiti...pa cemo vidjeti.
Posto nisam dovoljno "zrela", ocito, da odlucim...pustiti cu vremenu i situacijama :D 
Ima dana kad stvarno jedva cekam noc da izadjem, da se raspustim s prijateljicama, par koktela i martinija vise da popijem i da ni o cemu ne mislim..vec samo da se dobro zabavim, ismijem i isplesem s njih nekoliko.
No, ima i dana kada planiras duzi izlaz, malo jaci provod a nemas neke pretjerane zelje za tim vec jednostavno...nemas sta drugo da radis pa ti to djeluje kao "najpametnija" ideja.
Tako i veceras, obuci cu dugu sarenu haljinu od svile, dici kosu u pundzu, obuci nove lakane sandale na punu petu, staviti malo ili nimalo sminke i izaci s njom u duzi provod.
A onda kod nje u stan zavuci se, slusati njezin glas, smijeh, nacin na koji dise i gledati je dok spava...jer u posljednje vrijeme ne mogu da spavam, puna sam neke energije...koliko pozitivne tako i negativne i nadam se da cu je uspjeti postom istjerati iz sebe.
Sinoc sam zakljucila da mi je stalo do njega, da ga volim posmatrati i slusati, da mi jos uvijek izmami osmijeh na lice dok mi seceri kafu i da me zbuni njegov pogled nakon poljupca. Prija mi njegova blizina, njegova ruka na mom koljenu dok u autu pjevamo pjesme od Crvene Jabuke iako nijedno nemamo glasovne sposobnosti za pijevanje.
No lijepo nam je i znam uzivati s njim.
Ono cega se ja bojim u vezama je monotonija. Smatram da ona nastupa kada veza pocne da ide istim smjerom bez ikakvih turbulencija ili oscilacija, kada je sve jednolicno, nema nikakvih "iznenadjenja" i bas mrzim takve veze...A sve se to javlja kada se obje osobe prestanu truditi jer toboze sve se pocne "podrazumijevati". Ne, smatram da se nista ne "podrazumijeva" vec trebas mi i nakon 40.godina braka opet bar jednom sedmicno reci "volim te", otvoriti mi vrata auta i poseceriti mi kafu :$ Smatram da se tako ljubav njeguje i cuva. Jer ona je kao biljka, ako je ne njegujemo...ugine! Ja imam iskrenu zelju da ovo njegujem, cuvam i pazim...pa valjda ce se isplatiti :D Cijeli zivot pogresne sam ljubila i nadam se da ce on biti izuzetak!
U gradu, temeperature mi ne idu uz raspolozenje, iako bezobrazne sunceve zrake nekad znaju imati opustajuci efekat...samo da nije prokletog znoja koji me tjera da se maknem sa Sunca.
Seta mi se, i nije vazno kuda, vazno je s kim. Ide mi se na Top, Darivu, Vrelo Bosne, Vilsonovo, Tvrdjavu, Zmajevac, Barice...bilo gdje, a voljela bih s njim. Mozda sam malo zeznula nas odnos posljednim izlaskom, no ne mora uvijek biti sve prelijepo. Planirala sam veceras nesto drugacije za nas, pogled sa Topa, pizza i sokovi, u posljednje vrijeme slabo jedem slatko, uopste nemam potrebe a prije sam bila pravi cokoholicar.
Planirala sam ga gledati u zelenosive oci dok top najavljuje iftar, ispreplesti svoje prste s njegovim i naslonuti svoju zlatnosmedju kosu na njegova siroka muska ramena za koja se cesto pitam kako bi li izgledala jutra na njima?
No drugacije cemo i nije mi bitno, samo ga zelim veceras osjetiti kraj sebe.
Ne gajim jaka osjecanja prema njemu kao sto sam nekad prema nekome a i premalo smo zajedno da bih ih imala, no osjecam povezanost i sigurnost sto mi daje dovoljno motiva da ostanem s njim i vidim kako ce sve ici.
Ramazan se usetao i ove godine u moje avlije, planiram postiti, no ne bas prvih dana, i nisam nesto religiozna iako poticem iz takve porodice, ali zelim testirati svoje duhovne sposobnosti i spoznati svoje granice. Odricanje od hrane, pica i cigareta za mene nije mala stvar. Ramazan mi je uvijek imao poseban duh, ali ljeti mi nekako taj duh ima drugačiji obris, zimi mi je graciozniji i ima vise cari...no nikako ne mogu ostati ravnodusna na miris somuna iz pekara, na ezan s dzamija, na upaljenje kandilje i na stare ilahije.
Ramazan Serif Mubarek Olsun svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti. 
Pozeljela sam da pisem, da kroz monologe lakse rijesavam unutrasnje nemire. Pozeljela sam dijeliti ista a i razlicita misljenja s drugim ljudima, gledati ljude kao da imaju burke jer to je zapravo blog za mene.
Poznanstva i konverzacije online su mi kao burke...stoga i ovaj naziv bloga. Tek kad izadjes s nekim, koga si dugo slusao i "gledao" preko interneta vidis ko je zapravo..bez burke.
I svi je imamo, ona je nasa maska, ono 1% i najiskrenije osobe...jer niko nije sve 100%.
Nosimo etikete, ovakve ili onakve osobe, ali nismo ni ovakvi ni onakvi 100%. Mi smo ljudi na kraju krajeva, koji grijese i ispravljaju svoje greske, mijesaju se u tudje poslove nenamjerno i namjerno, lazemo i govorimo istinu, stimamo uglavnom prvo sebi pa ostalima i na osnovu tih primarnih osobina nosimo odredjene "etikete" koje nas karakterisu u drustvu.
Mrzila sam te "etikete" pogotovo kad su godine u pitanju, te grupisanje ljudi na osnovu godina. Pogotovo kada si adoloscent, sada sam prevazisla te godine ali idalje tvrdim da nas godine ne mogu okarakterisati kao "vise" i "manje" zrele osobe. Godine mogu biti nosioc samo iskustva, no neki ljudi nisu empiriste stoga im ni to ne sluzi za bolje sutra...
Ma koliko puta nas ljudi povrijedili mi idalje imamo vjeru u njih, jer znamo da svako od nas ima iskru dobra u sebi i da sve zavisi od naseg ponasanja. Uvijek sam govorila kako se mi postavimo prema drugima, tako ce i oni prema nama. Naravno, ne zelim da generalizujem, uvijek ima izuzetaka...i treba da ih ima, da bi smo uvidjeli da nekad stvarno jeste...siva slika svijeta.
Ja, trudim se da sve gledam u koloru i nabacim osmijeh kad mi lose krene (:
